понедељак, 17. мај 2010.

Krompir,patike,lift i jos neke stvari koje mi se vrzmaju po glavi

E sad nisam siguran da li ce da ide onim redom kao gore ili ne,niti da li ce sve to biti pomenuto,i da li ce nesto biti dodato. Sve zavisi od gibanice. A da, i zvucnika. Vama potpuno ne bitno. Nego, da se ja vratim na pricu. Sedim ja tako u parku i gledam moje stare starke. Ne ove plave sto sad nosim(mada one postaju bledo sive) nego one matore bele sto mi ih je palac probio pa sa moro pastom za zube da saniram stetu. Sad se i ne vidi. Osim ako bas ne zagledas. A ko ce da mi gleda u noge. Zato mi je i glupo kad neko bira koje ce carape da obuce. Ko da neko to gleda. Nego da se vratimo na starke. Gledam ih i razmisljam kakve bi bile da su crvene. Mislim, prve starke su bile crvene. A danas se svi napalili na crne. I one bele/bez koja je vec boja. Ili na plave. A crvene retko ko. I kazem ja ajd idem da kupim crvene starke. Ripim ja sa one klupe ko kengur u Australiji i krenem odlucno do konversove radnje ali...uvek to ali...odakle meni 4.5 iljada? Sam ja normalan? Pa od pocetka godine kad bi se sabrale sve pare koje sam imao ne bi dobio toliko. Al reko aj idem da probam cisto da vidim kako bi stajale na mojoj nozi. Udjem ja tamo, javim mse seksi prodavacici kazem sta zelim jer je ruzno pokazivati prstom i ona donese starke. Crvene. Ma prosto divota da ih nosis. Ali najveci broj je 43. A ja sa mojim pera kojot stopalom nosim 44.5. Odem pokunjen iz radnje kad neko me zove na mobilni. Mrzi me da ga vadim iz dzepa. A dzep dubok i mobilni naravno na dnu. A preko mobilnog trista cuda. Nema sta nema. Sedam ja an glupavu klupu kod autobuske stanice. Kad opet zvoni ovaj mali vrag. ae Izvadim ono sto je bilo preko njega. Manje stvari su nosili za vreme seobi nego ja u dzepu. Zovu ovi moji. Tacnije zvali. Sad salju sms. Kazu da odem do Milivoja i da pokupim ona dva dzaka krompira od po 5o kila ako mi nije tesko. Zivo me interesuje sta bi bilo da kazem da mi je tesko. Ukrcam se ja u trolu na liniji 22. I uzmem da razmisljam. Kako autobusi/trole/tramvaji uopste dobijaju brojeve? Jel se baca kockica? Ili se naroljaju pa lupaju brojeve? Mislim kako oni u prigradskim naseljima dobiju 711.605,511 i slicne brojeve? A izmedju prazno. Moram da proverim kako to radi. Sidjem ja tamo kod mene na stanici odem do Milivoja po krompir pa jedan dzak na jedno rame drugi na drugo. Tesko bre ono do zla Boga. Al ako oces da jedes pomfrit, pire, restovani i slicne gurabije od krompira moras da se zrtvujes. Nosim ja ono a dahcem ko zelembac ocu da umrem. Priblizavam se zgradi,pogled mi se muti,gubim ravnotezu. Lakse je devojku nositi ceo koncert na ramenima nego ovo. Kad vrata od zgrade otvorena. Ja pomislim da mi se Bog napokon osmehnuo al ne lezi vraze. To djavo koji je cucao u meni se sad uzdize svestan da je dosao njegov trenutak. Lift ne radi. E mojega cu aj da vucem sto kila uz 48 stepenika+onaj deo sto treba da se prepesaci a nisu stepenice. Spustio sam one dzakove i seo na stepenice. Da danem dusom. Prolaze komsije, svi me samo obilaze i gledaju kao budalu. Niko da pomogne. E pazi kad cu da dodjem da ti reinstaliram Windows. Gledam ja one dzakove. Da imaju oci gledali bi i oni mene. da ih vucem ne ide. Ovaj seljober mi dao one mrezaste dzakove tako da mogu da se pocepaju a tek onda sam napravio sranje. I tad mi se javi ideja. Bezobrazno prosto al opet treba se toga setiti. Popeo sam se do sprata na kom je lift satro zaglavljen i video da je ustvari samo zakocen. Otkocim ja djavolju napravu i spustim se dole. Izlazim ja iz lifta kad iste one komsije sto su me zaobilazile otvorile dzakove i razbiraju krompire. Joj kad nisam poceo po glavi da im skacem. pokupim ja one dzakove gurnem ih u lift i pritisnem broj 3 na tabli. Odvuce se ova matora kabina do treceg sprata i ubacim ga u spajz. U stanu naravno. Odvucem se u moju pecinu i bacim se u ono sto je nekada licilo na fotelju. Privucem je stolu gde je obozavana sprava 21 veka. Pustim neki film i krenem da se opustam. Posto sam gledao Kick Ass (sve preporuke za gledanje) poceo sam da razmisljam kako bi ja izgledao da sam super heroj. Definitivno ne bi imao onako reatardirane kostime sto su ti pripijeni uz telo. Bio bi normalno obucen. Dakle teksas pantalone, gore crna majca kratkih rukava i naravno starke. E da i imao bi onaj ogrtac sa kapuljacom. Ili mantil. I obavezne naocare za sunce. Arsenal. Katana? Golf palica? Bejzbolka? Ili sva tri? Nice. Moram da poradim na tome. Tako da ako u buducnosti budete culi da se na ulicama glavnog grada Srbije pojavio lik koji stiti devojke od napasnika,pomaze bakicama da predju ulicu,razbija farove svima koji projure na crveno itd..nemojte da odajete moj identitet. I samo da znate..da ce Blejamen da pazi i na vas..

Do sledeceg lupetanja po tastaturi, vas zastitnik Jo=D4